< povratak  

Napomena

U nastavku ćemo samo pobrojati nekoliko elemenata o kojima ovisi razvoj odnosno supresija raka. U detalje nećemo ići iz jednostavnog razloga što za to postoje drugi izvori poput knjiga i službenih web stranica dr. Barrya Searsa i dr. Vanje Grbac Gredelj. Čitavo učenje o ovim procesima obuhvaćeno je generičkim terminom ZONA. O samoj zoni i niže nabrojanim elementima učimo naše klijente za vrijeme boravka u našem centru, naravno u mjeri u kojoj ih to zanima. 

Hormoni

Dva osnovna hormonalna sustava koji igraju važnu ulogu u razvoju malignih bolesti su sustav endokrinih hormona inzulin – glukagon i sustav autokrinih hormona – eikosanoidi. Modulacijom ovih hormonalnih sustava moguće je tijelu osigurati najvažnije pretpostavke za borbu protiv svake bolesti: riješiti ga upale i pružiti mu dobru snabdjevenost krvlju odnosno kisikom.

Eikosanoidi

Eikosanoidi su "superhormoni", koji se stvaraju iz esencijalnih masnih kiselina. Spadaju u grupu autokrinih hormona. Njihovo djelovanje je iznimno kratkotrajno i proizvodi ih svaka stanica tijela, a ne neka specijalizirana žlijezda, kao što je to slučaj s endokrinim hormonima. Do zadnje četvrtine 20. stoljeća jako malo se znalo o ovim hormonima jer ih je bilo vrlo teško izdvojiti iz tijela. Danas je poznato preko sto ovih hormona, a dijele se u dvije glavne grupe, na uvjetno "dobre" i uvjetno "loše" eikosanoide. Svi oni nastaju iz esencijalnih masnih kiselina: "dobri" iz dugolančanih omega 3 masnih kiselina (EPA i DHA) iz ribljeg ulja, a "loši" iz omega-6 masnih kiselina (većina životinjskih masnoća i biljnih ulja). "Dobri" eikosanoidi pogoduju zdravlju budući da o njima ovisi pravilno funkcioniranje endokrinih hormona i ispravan dotok bioloških informacija do svake stanice tijela. Oni su moćni vazodilatatori – šire krvne žile i pospješuju bolju opskrbu stanica kisikom i glukozom. Također sprečavaju pojavu ateroskleroze i snižavaju razinu tihe upale u tijelu. S druge strane, "loši" eikosanoidi potiču tihu upalu, potiču agregaciju trombocita i taloženje masnoća u krvnim žilama, stežu krvne žile i tako smanjuju prokvrljenost tkiva te podižu tlak. "Loši" eikosanoidi su uzročnici svih kroničnih bolesti, pa i raka. Ipak, da bismo preživjeli potrebni su nam i jedni i drugi.

Karcinom

Karcinom je stanje imunološke slabosti. Po nekim novim pogledima karcinom je također stanje dugotrajne tihe upale. Najsigurniji put u slabljenje imunološkog sustava je proizvodnja prevelike količine "loših" eikosanoida, osobito eikosanoida poznatog kao PGE2. "Loši" eikosanoidi slabe imunološki sustav u tijelu koje ih proizvodi previše. Zona smanjuje proizvodnju "loših" eikosanoida i tako jača imunološki sustav. Ostali elementi na koje zona pozitivno djeluje su: metastaze, kaheksija, angiogeneza, razina inzulina i smanjenje stresa.

Metastaze

Metastaziranje potpomaže jedna grupa "loših" eikosanoida, tzv. hidroksilirane masne kiseline. Ovi se eikosanoidi izvode iz arahidonske kiseline i stanicama tumora pružaju uporište u nekom udaljenom dijelu tijela. Izgleda da je glavni sumnjivac jedna određena hidroksi masna kiselina, 12-HETE. Najbolji način smanjenja proizvodnje 12-HETE je snižavanjem razine arahidonske kiseline u stanicama, što je jedan od glavnih ciljeva zone. Jedini pak način na koji možemo smanjiti arahidonsku kiselinu (AA) je adekvatnom prehranom.


Apoptoza

Postoji teorija da su neke stanice tumora jednostavno zdrave stanice koje su zaboravile kada trebaju umrijeti. Sve stanice u ljudskom tijelu imaju unutrašnji sat, programiran na vrijeme kad moraju umrijeti. Programirana smrt stanice je stanje nazvano apoptoza, i bitan je proces u našem tijelu. Kad ne bi bilo programirane smrti stanica ne bi bilo načina za neprekidno remodeliranje naših tijela zamjenom starih stanica novima. Vitalni proces apoptoze može se obnoviti dugolančanim omega-3 masnim kiselinama, osobito s DHA. Dodavanje DHA vašoj prehrani, što je jedan od važnih elemenata zone, trebalo bi pomoći vraćanju prirodne ravnoteže života i smrti stanica u našem tijelu.

Kaheksija ili propadanje

Jedna od najvećih opasnosti s kojom se pacijent suočava u završnoj fazi karcinoma je propadanje. Nagli gubitak težine obično označava da je kraj blizu. Kaheksiju, kako se u medicinskoj terminologiji naziva propadanje, ubrzava povišena razina proupalnih citokina u krvi, poznatih kao tumorski faktor nekroze – TNF. Prehrana koju propagiramo smanjuje oslobađanje TNF-a. To za posljedicu ima usporavanje, odnosno preokretanje ovog procesa, a time i produljenje života. Uz hormonalno uravnoteženu prehranu vrlo je vjerojatno da osoba oboljela od karcinoma uopće neće postati kahektična.

Angiogeneza

Jedna od najvećih nada u liječenju karcinoma bilo je otkriće antiangiogeneznih spojeva. Tumor raste tako da prema sebi skreće velik dio tijelu potrebnih nutrijenata. To čini putem pojačane angiogeneze, tj. razvojem novih krvnih žila za podršku rasta tumora. Vrhunski cilj u istraživanju karcinoma je naći spoj koji bi smanjio tumorom induciranu angiogenezu. Istraživanje je pokazalo da je jedan od najjačih "loših" eikosanoida, koji stvarno pomaže angiogenezu, produkt arahidonske kiseline AA. Snižavanjem razine arahidonske kiseline AA smanjit će se razina "loših" eikosanoida što će onemogućiti angiogenezu. Tako prehrana može biti snažan "lijek" protiv angiogeneze. Druga sastavnica našeg dijetalnog programa, koja se pokazala učinkovitom protiv angiogeneze, je smanjenje kalorija.

Inzulin

Još jedna korist od našeg dijetalnog programa u suzbijanju karcinoma je sposobnost smanjivanja razine inzulina. Tumori za preživljavanje trebaju i inzulin i visoku razinu šećera u krvi. Sve veći broj istraživača dokazao je da je visoka razina inzulina čimbenik rasta tumora. Napokon, inzulin je čimbenik rasta koji pospješuje dijeljenje svih stanica, kako zdravih tako i stanica tumora. Povišena razina inzulina također označava stanje zvano inzulinska rezistencija, u kojem stanice pankreasa izlučuju sve više i više inzulina u nastojanju da stanice, koje ne reagiraju na inzulin, preuzmu suvišan šećer iz krvi. Povišeni inzulin (prouzročen inzulinskom rezistencijom) tvori idealno stanje za rast tumora, jer tumorima najviše odgovara okolina u kojoj su napajani s obiljem šećera u krvi.

Sniženje razine inzulina nastale pridržavanjem našeg programa ublažit će inzulinsku rezistenciju i voditi prema sniženju razine šećera u krvi. Posljedica toga je da tumor gubi glavni izvor hrane za svoj rast. Već je 1919. godine ustanovljeno da razina šećera u krvi često ukazuje na mogućnost razvoja karcinoma. Kako raste razina šećera u krvi tako se pacijentova šansa za preživljavanje smanjuje.

Kombinacijom koristi od konzumiranja velikih doza omega 3 masnih kiselina, ograničenja kalorija i kontrole inzulina, dijetalni program koji podučavamo može predstavljati veliku pomoć u liječenju svih vrsta tumora. Naravno, on je također najbolja obrana od karcinoma za osobe koje nemaju malignu bolest.

Smanjenje stresa

Zona na nekoliko načina smanjuje stres i time podiže razinu imunološkog sustava tijela. U svim slučajevima snižava se razina kortizola, hormona stresa. Jedan element je psihološki. Kad shvatite koliko mnogo možete učiniti da bi povećali šanse za pobjedu nad karcinomom svaka osoba dobiva nov optimizam i veliku unutarnju snagu za borbu. Takav pozitivan mentalni stav smanjuje stres i jača imunološki sustav. Druga linija borbe je porast razine dvaju neuroprijenosnika, dopamina i serotonina. Porast razine ova dva parakrina hormona je čisto biokemijska posljedica provođenja programa zone. Zona također osigurava da se na biološkoj osnovi snizi razina kortizola i tako ukloni biološka komponenta stresa i depresije. Ove pozitivne biokemijske promjene pojačavaju psihološki pozitivan učinak koji nam pruža svijesti da imamo snažno oružje za borbu protiv raka. Posljednji čimbenik je regulacija hormona glukagona koji je nužan u metabolizmu šećera. Kad manjka glukagona u krvi, njegovu ulogu nadomješta kortizol, koji, osim što predstavlja hormon stresa, je i otrovan za moždane stanice. Pošto nam ovaj vid prehrane osigurava dovoljnu proizvodnju glukagona, to znači manju proizvodnju kortizola, odnosno smanjenje stresa.

Manje slobodnih radikala

Prehrana u zoni ima tendenciju da snižava razinu slobodnih radikala u tijelu koji su jedan od uzročnika oštećenja tjelesnih stanica, a time i mogući uzrok pojave raka. Dva su razloga tome. Prvo, ova prehrana potiče konzumiranje mnogo svježeg povrća i voća, koji obiluju antioksidansima, tvarima koje neutraliziraju slobodne radikale. Drugi razlog je smanjena količina kalorija u prehrani. Slobodni radikali su neophodni u procesu probave hrane. Što više kalorija konzumiramo, tijelo proizvodi više slobodnih radikala. Kad promatramo opću klimu u svijetu, vezanu za borbu protiv pušenja, ne možemo ne istaknuti da postoji i daleko opasniji problem od pušenja - konzumiranje prevelike količine kalorija. Istina je da duhanski dim sadrži otrove, katrane i druge čestice, radi čije eliminacije se u tijelu i razvijaju slobodni radikali. Opasnost od slobodnih radikala leži u tome da, ako stignu do jezgre stanice, mogu reagirati sa staničnom jezgrom i izazvati njenu mutaciju, odnosno pojavu karcinoma. To je isti princip na kojem, preko slobodnih radikala, mutaciju stanice izaziva i radioaktivno zračenje. Slabo je poznato da pretjerana konzumacija kalorija proizvodi višestruko veću količinu slobodnih radikala nego što to čini umjereno pušenje. Pa ipak, pušenje je zabranjeno, a prejedanje nije.

(Pre)rano otkrivanje raka

Iako se stalno i na svakom koraku proklamira potreba za što ranijim otkrivanjem maligne bolesti, uz današnji razvoj dijagnostičkih uređaja i metoda lako je moguće otići u drugu krajnost i napraviti veću štetu nego korist. Naime, danas je već moguće otkriti nakupine od 10-15 stanica raka. Neke zemlje već sustavno upozoravaju da se ovako rana dijagnostika ne radi. Ako se pitate zašto to nije dobro, evo objašnjenja. Svaka zdrava osoba ima dnevno u prosjeku tri do četiri početka maligne bolesti u tijelu, ako pod time podrazumijevamo pojave od 10-15 malignih stanica na nekom mjestu. Ovo je posljedica zračenja kozmičkih zraka, hrane koju jedemo, zraka koji udišemo itd. Imunološki sustav zdrave osobe bez ikakvog problema izlazi na kraj s ovakvim malim nakupinama malignih stanica. U slučaju dok ne znamo za ovakve mikro nakupine malignih stanica u tijelu, koje na dnevnoj osnovi nastaju i bivaju eliminirane, nitko od nas se ne opterećuje ovom činjenicom. Problem je kad ovakvu, u principu normalnu situaciju, shvatimo kao početak bolesti. Dok je osoba zdrava, dok njen imunološki sustav radi dobro, dok smo odmorni, dobre volje... od ovakve pojave smo sigurni. Druga situacija je kad tijelo nije u hormonalnoj ravnoteži i kad proizvodi mnogo "loših" eikosanoida, poput PGE2. U takvoj situaciji stanice tumora prekriju te "loše" eikosanoide. Ovo je vrlo sofisticirani način na koji tumorske stanice nastoje zavarati imunološki sustav u tijelu kako ne bi bile locirane i uništene.

Lakše kroz kemoterapiju

Pokazalo se da konzumiranje povećane količine EPA omega-3 masne kiseline pomaže daleko lakšem podnošenju kemoterapije.


< povratak 


Isključi zvuk Ispiši kao PDF dokument Ispiši kao Word dokument